Corto je putnik, borac i intelektualac

FOTO-GALERIJA

Domagoj Vorberger frontman (pjevač) grupe Corto totalno je osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Mladi glazbenik istiće se svojim životnim stavovima, autentičnim imidžom, te dobrim tekstovima u pjesmama koje imaju jasnu poruku - poruku koju "mali čovjek" šalje velikom društvu koje ga okružuje. Porazgovarali smo s njime o njegovom poslu na HRT-u, o njegovom životu u kolibi i šumi, o tetovaži, Štuliću, boemskom životu i mnogim drugim stvarima koje ga čine zanimljivim i neobičnim individualcem.

Od kuda naziv grupe Corto? Ima li to veze s likom Corto Maltese? Kako ide priča? 

Da. Ime grupe Corto nastalo je po Prattovom strip-junaku, avanturistu, inače jednom od mojih najdražih strip likova. Corto je putnik, borac za prava malih i slabijih, intelektualac... Nije nam  bilo teško bend identificirati njegovim likom. Napisao sam i pjesmu Corto (izdana na prvom albumu Asfaltida) koja je bila isto tako jedan od razloga zašto smo nazvali bend tim imenom.

Grupa Corto široj je publici tek zadnjih mjeseci predstavljena izvrsnim hitovima poput "Dobro ti je rekla stara", "Ispod zastave", "Neki dan u birtiji"...je li to prvijenac s izvrsnom zbirkom pjesama ili zapravo vaš drugi album?

To su odabrane pjesme od djela koje sam napisao u određenom vremenskom periodu  dok je grupa  par godina bila u stadiju glazbenog hiberniranja. Aktivirali smo se ponovo 2010 godine i odlučili snimiti taj opus. Nekako su se tad stvari  poklopile pa smo 'pozvani od našeg današnjeg izdavača Croatie records na suradnju. Upravo vrijeme provodimo u studiju Andrei music gdje završavamo  album pod nazivom "Mijenjaj stvari".  

"Tragovi u žitu" odlična stvar! Neobičan miks country-rock. Objasni nam malo o kojoj suradnji se tu radi i kako je nastala pjesma?

Tu pjesmu napisao sam vođen inspiracijom emisije „Na rubu znanosti" mog prijatelja Krešimira Mišaka. U stvari sam ju napisao za njega. Pjesma govori o svjetskim urotama, masoneriji, tajnama koje nas okružuju i to na jedan veseli i humoristični način iz perspektive jednog teoretičara zavjera kojim i sebe smatram u određenoj mjeri. Zanimljiva je to suradnja sa mojim dragim prijateljima - bendom Picksiebneri. Pjesma je snimljena i bit će objavljena ovih dana kao zadnji singl prije izdavanja albuma.

Ubrzo snimamo i video spot za "Krugove u žitu" i to u šumama žumberačkog i samoborskog gorja, a glavni protagonist bit će glavom i bradom Krešimir Mišak. Na čem smo mu izuzetno zahvalni.

Osim rock-a koje glazbene žanrove voliš i s kojima bi rado još "koketirao" u glazbi?

Uz rock jedino sa šansonom, ali nije to zato jer imam nekih averzija prema drugim stilovima (osim prema turbo folku), nego se najbolje izražavam u okvirima ta dva žanra.

Družiš se i privatno sa zlatnim dečkima s hrvatske rock i alternativne scene! Vidjela sam tvoje fotke na Facebook-u s dečkima iz Ramireza, iz Hladnog Piva, s Gobcem... Kako se skupina tako dobrih pjevača zabavlja privatno?

Da. Činjenica je da provodimo dosta vremena zajedno! Imamo svoja okupljališta, između ostalog često se družimo i u rock klubu Praćka u kojem ja vodim program. U glavnom vežu nas isti ili slični interesi. I tako, kroz vrijeme postali smo, ono... Kako ja to volim reći; „Jedno pravo rock pleme"!

Držimo se zajedno i pazimo jedni na druge! He,he.

Tko ti je najbolji, najbliži frend iz hrvatske glazbene scene?

U glavnom najviše se družim s Miletom iz Hladnog piva i Zokijem iz Picksiebner-a. A čuj, moram ti priznati da su za mene rock scena zapravo većinom oni izvođači koji se previše i ne pojavljuju po medijima!

U mnogim pjesmama provlaći se tvoja ljubav prema Zagrebu. Jesu li iskonski "stari Zagrepčani", odnosno Purgeri poput tebe, potisnuti na margine društva???

Moje mišljenje je da se drugo nije moglo očekivati u jednom velegradu u jednoj centraliziranoj zemlji... Meni je samo bitno da oni ljudi koji dolaze ovdje ne gledaju na Zagreb kao plijen, nego da se prilagode i pokušaju ostaviti jedan pozitivan trag iza sebe ovdje, da pridonose kulturi i identitetu jedne tradicijske urbane sredine. BTW, imam puno prijatelja i poznanika koji tako doživljavaju grad, a nisu rođeni u njemu.

Da, volim Zagreb i moja je vječna inspiracija, a bilo bi nešto čudno sa mnom da je drugačije.

"Neki dan u birtiji/mijenjaj stvari" po meni najbolja pjesma koju sam čula u zadnje vrijeme! Zaista dotiče problematiku malog čovjeka i društvene nepravde. Kako je nastao tekst?

Pjesma „Mijenjaj stvari" nastala je (naravno kao i sve moje pjesme) kao reakcija na događaje. Grupa Corto je „kroničarski" bend... Ne treba biti veliki prorok da bi se predvidio slijed događaja u ovoj našoj prekrasnoj, od nezasitnih bahatih "veličina", pokradenoj zemlji.

Pjesma govori da "iz birtije ide na ulicu i tamo mijenja stvari" zapravo je predvidjela prosvjede od prije neki dan na Markovom trgu! Kako se ti boriš protiv društvene nepravde i boriš li se uopće?

Čuj... Normalan život (sam po sebi) je danas borba. Za sad se borim tekstovima, odem  tu i tamo na neki prosvjed, kao bend na raspolaganju smo nestranačkim i nepolitičkim udrugama za svirke bez honorara... A u budućnosti tko zna?!?!

Osim pjevanja radiš na HRT-u, vodiš program u Praćki... pa kako sve to stigneš??? 

Da... Osim što se bavim pjevanjem i pisanjem pjesama, radim na HRT-u već 17 godina kao tehničar i cut-montažer, vodim program u rock klubu Praćka, dajem glas pri sinkronizaciji crtića, itd. Najviše mi trpi bioritam, ali uglavnom stižem sve.

Jesi li boem i što je zapravo za tebe boem?

Ne smatram se boemom. Ja sam antena na mobitelima svojih muza. He, h.

Imaš kolibu u divljini Žumberka, velikog psa, tvoja duga plava kosa i brada, karirana košulja, gitara... Uhhh... Totalni „Grizli Adams"! Jesi li "vuk samotnjak"?

Ne, nisam samotnjak iako mi nekada paše samoća baš kao i svima.

Da, obožavam prirodu, to je ona druga strana mene. U prirodu odlazim sa ljudima, prijateljima jer; Jebeš sreću kad je nemaš s kim podijeliti!. A i kad sam sam u divljini, „kao solo", zapravo nisam, jer kako si primijetila, sa mnom je tamo uvijek moj četveronožni frend Buncek.

Sam si vlastitim rukama izgradio svoju kolibu u divljini Žumberačkog gorja. Kako to?

Zahvaljujući mome djedu naslijedio sam komad zemlje u dosta zabitom dijelu samoborskog i žumberačkog gorja. Prvo sam si tamo postavio montažnu kolibicu, a pošto je mala nadogradio sam jedan dio. Posebno sam ponosan na kamin od kamena - grije dobro s obzirom da zimi temperature tamo padnu i do -16.

Zanimljivo je da sam se u tu avanturicu upustio bez ikakvog iskustva i znanja, al fala Bogu ispalo je super! Sad "moji gerilci" i ja imamo svoj "shelter from the storm" daleko od stresa, smoga i nervoze gdje odmaramo i punimo baterije za dalje.

Voliš tetovaže?! Vidim imaš veliku i neobičnu tetovažu na ruci! Što predstavlja i imaš li još koju na skrivenim dijelovima tijela?

A volim tetovaže, a i imam sreću da je jedan od najboljih tattoo-majstora u zemlji Goran Crnjac - Crni moj frend. Ha,ha.

Imam par tetovaža i u glavnom su simbolične. Upravo ovih dana Crni mi završava jednu. Neka značenja ostanu zasad tajna.

Svojim seksipilnim glasom neodoljiv si za mnoge obožavatelje! Podsjećaš na Branimira Johnny Štulića iz Azre. Je li ti on uzor i jesi li ga upoznao?

Činjenica je da sam veliki štovatelj Đonijeva djela... Odrastao sam na Azri... I zato danas i gostujem tribute projektu "Pozdrav Azri". Iznimna mi je čast dijeliti pozornicu s Leinerom i Hrnjakom - živućim legendama glazbenog vremena za kojim sam pomalo nostalgičan. Nisam upoznao Štulića.

Imaš djevojku. Je li ljubomorna na obožavateljice?

Nemam pojima. Ako je, dobro to skriva...he, he.

U Boogaloo klubu sprema se uskoro 3.3.2011. humanitarni rock koncert za Ines - djevojku koja se bori s karcinomom. Hoćeš li biti tamo i podržavaš li takve akcije?

Ne mogu reći sa sigurnošću da li ću biti, ali podržavam apsolutno i kao svojevrstan glazbenik i frontman benda takve akcije. Odgovorno tvrdim da smo senzibilni i uvijek otvoreni svojim nastupom i angažmanom pomoći ljudima u nevolji, pogotovo ljudima koji imaju problem sa onim najbitnijim u životu - zdravljem.

Hvala ti na razgovoru ♥