99% prihodujemo izvozom softvera po narudžbi

FOTO-GALERIJA

Je li moguće u Hrvatskoj raditi i zaraditi novac vlastitim intelektualnim sposobnostima i obrazovanjem, te pri tome uživati u poslu i nadasve ostati „normalan" momak? Da, moguće je! Sve što trebate učiniti jest zasukati rukave, imati ideju i prionuti poslu. Upravo to je pošlo za rukom Saši Šaruniću i njegovom dugogodišnjem prijatelju Viktoru Marohniću. Njih dvoje su jednog dana odlučili nešto novo pokazati ovom svijetu, te su uz potrebnu dozu sreće izašli iz „garaže"! Godine 1999. Saša je bio tek završeni diplomant elektrotehnike u Splitu - sa diplomom u džepu i velikim idejama u mislima. Tada i počinje njegova priča... Ako Vas i dalje zanima što je prošao od tada i tko je danas Saša Šarunić - pročitajte u nastavku intervjua.

Googlajući o vama primjetio sam da ste dobitnici mnogih nagrada. Koliko točno nagrada ste primili u svojoj karijeri?

Uh, da. Skupilo ih se poprilično, uglavnom za dva web projekta - društvenu mrežu za izlaganje fotografija na internetu - Ptičica i ShoutEm - web stranicu koja omogućava kreiranje vlastite društvene mreže po uzoru na Twitter i Facebook.

• Ptičica je 2007. bila pobjednik natječaja Web-to-Vegas za najbolju web stranicu na Microsoftovoj tehnologiji u izboru Microsofta i T-Portala te je od strane konferencije Web::Strategije dobila nagradu za Izvrsnost društvenog medija 2009.

• ShoutEm je na konferenciji Mobile 2.0 u Barceloni 2008. odabran u tri najbolje ideje za mobilne društvene mreže, na konferenciji Le Web u Parizu 2008. odabran u 30 najboljih svjetskih startupa. U prosincu 2008. dobija Brončano Teslino jaje za inovativnost u odabiru časopisa VIDI. U travnju 2009. na WinDays konferenciji osvaja nagradu za Najbolje startup/inovativno rješenje.
  

Postoji li jedna koja se izdiže iznad drugih?

To je svakako ova prva - Microsoftova nagrada za web stranicu Ptičica. Osim što je posebna samim time što je prva, dala nam je potrebno samopouzdanje pri upuštanju u nesigurnost privatnog posla i bila određeni jamac kvalitete našim budućim suradnicima. Nagrada je uključivala i posjetu Microsoftovoj Mix konferenciji u Las Vegasu, putovanje kojeg se još rado sjećam.

Bicro je investirao velike novce u vašu firmu (oko 2 milijuna kuna), kako ste se uspjeli probiti kroz Hrvatsku administraciju do tih sredstava?

Očekujući standardne hrvatske administrativne zavrzlame, u priču s BICRO-om krenuli smo vrlo skeptični. Za početak smo poslali izvršni sažetak našeg poslovnog plana. Već sljedeći dan nam se javio direktor BICRO-a i rekao kako im se naša ideja sviđa, da je inovativna i dovoljno smjela i da bismo trebali krenuti u izradu kompletnog poslovnog plana i njegovu obranu pred komisijom. Ta je procedura potrajala nekih pola godine nakon čega su nam odobrena sredstva. Zapravo je nevjerojatno, ali eto i na našu sreću istinito, da se u našoj lijepoj ipak može dobiti investicija i to od države, bez ikakve „špage" i bez podmićivanja.

Jeste li i sami morali uložiti neka sredstva u isti taj posao? Ako da, koliko?

Da. U samoj je pretpostavci dobijanja BICRO-ve investicije to da izvršitelj mora uložiti jednu trećinu vlastitih sredstava. Tu nam je eto pomoglo što smo već imali relativno uhodan posao na izradi softvera po narudžbi za tvrtku RealNetworks tako da smo novce dobivene od outsourcinga na ovaj način uložili u vlastiti proizvod.

Koliko ljudi firma danas zapošljava?

Tvrtka trenutno ima 22 stalno zaposlenih. To su većinom inženjeri informatike i elektrotehnike, mahom mladi.

Ja sam sa svojih 34 godine jedan od starijih.

Kada je bilo najteže, dok ste bili u fazi realizacije svojih ideja, prilikom zapošljavanja prvih suradnika....?

Najteže nam je bilo prvih pola godine. U posao smo ušli zajedno, moj kolega Viktor Marohnić i ja... On s dvoje male djece, obojica s minusima na računu bez ikakvog jamstva da ćemo imati što jesti sljedeći mjesec. Bilo je teško opravdati sebi, roditeljima, djevojci i rodbini zašto bi netko poput nas iz sigurnosti relativno dobro plaćenog posla krenuo u poslovnu avanturu sumnjivih izgleda, ali nekako smo obojica tada osjetili da nam se pruža prilika kakvu imate jednom u životu. Međutim, ubrzo zatim situacija se stabilizirala, tvrtka je počela rasti, prihodi su postali stalni, mogli smo malo i odahnuti.

Sad svi tvrde kako su znali da ćemo uspjeti!

Što je bilo teže u početku, pronaći klijentelu ili financijere?

Sve naše početne pretpostavke o tome na koji način ćemo zarađivati novce jednom kad osnujemo tvrtku ubrzo su se pokazale pogrešnima. Naše vjerovanje da će biti dovoljno da napravimo nekoliko vrlo popularnih web stranica, a oglašivači će sami čekati u redu pred našim vratima s vrećama novaca se naravno nije ostvarilo. Osim te početne naivnosti, zapravo smo imali dosta sreće. Naime, ubrzo nakon pokretanja tvrtke primili smo poziv jednog od bivših kolega koji je tada radio za tvrtku RealNetworks i zamolio nas da odradimo s njima jedan projekt za Vodafone. Uskoro je nakon toga krenuo još jedan, pa još jedan, pa... Počeli smo zapošljavati ljude, i tako je sve nekako krenulo.

Trenutno većinu prihoda dobijamo od softvera po narudžbi i to 99% iz izvoza.

Kako izgleda struktura firme, imate li voditelje timova, sekretarice...?

Dugo vremena smo se opirali bilo kakvoj kompliciranoj strukturi kako bismo što duže održali pozitivan duh tvrtke, ali s obzirom na nagli rast to više nije bilo održivo. Počeli smo s uvođenjem strukture, ali smo još uvijek u potrazi za najefikasnijom kombinacijom. Nedavno smo zaposlili i tajnicu jer nas je papirologija počela previše udaljavati od korisnog posla.

Danas kada dionice Facebooka rastu u nebesa, a Myspace je prodan za isto tako ogromnu svotu, razmišljate li o eventualnoj prodaji svojih projekata, kao što su Ptičica, Trosjed i drugi?

Zapravo Trosjed smo već prodali Net.hr-u. O iznosima ne smijem govoriti.

Znači - DA - svakako razmišljamo i o prodaji.

Koje bi svote bile „nemoralne"?

Kad bismo trenutno prodavali tvrtku Pet minuta, mislim da bi s obzirom na prihode cijena od cca 4 milijuna EUR bila realna (oko 30 milijuna kuna). Međutim, nije da nam se žuri. Mislim da imamo potencijala i za mnogo više u godinama koje slijede.

Par osobnih pitanja! Kakva je vaša narav?

Uporan, tvrdoglav, optimističan, oprezan. Probleme uglavnom rješavam kompromisom. Prilično me teško izbaciti iz takta. Volim vjerovati da sam korektan prema suradnicima i da me cijene kao kolegu (iako bi oni bili kompetentniji o tome pričati).

Dugi niz godina ste u Zagrebu, nedostaje li vam Split?

Split je savršen grad. Ako ne živite u njemu. :))))

Zapravo želim reći kako uživam svake minute koju imam prilike provesti tamo i ponekad mi zbilja mnogo nedostaje. U Splitu su mi roditelji i dosta prijatelja, a kava na rivi najbolja je na svijetu. S druge strane, vođenje tvrtke u Splitu je iznimno teško. Zagreb, ipak, osobi informatičke struke nudi daleko više mogućnosti, kontakata, dobrih i obrazovanih kadrova. Ne vjerujem da bi se uspjeh Pet minuta dogodio da smo kojim slučajem tvrtku osnovali u Splitu ... ili možda i bi, ali bi nam bilo mnogo teže.

Današnji poslovni svijet pun je stresa i brze hrane, kako se vi borite protiv toga?

Ne borim se. Predao sam se. :-)

Saša hvala na razgovoru!