Pedantne studentice i Big Bang Theory

FOTO-GALERIJA

Anamarija Ćukurin: Dakle, prvo bih krenula s jednim običnim pitanjem, ali zapravo važnim za to što jeste - što i/ili tko Vas je privukao fizici?

Davor Horvatić: Priča je koliko duga toliko i jednostavna. Mogu reći da mi je fizika bila jedini cilj u životu, jer sam od malih nogu toliko želio skužiti kako svijet funkcionira. Zašto je baš takav, zašto postoji u tom obliku. Koja je struktura ovoga svijeta. Znači, ja sam od desete godine mogao reći što će mi biti cilj. Prvo sam bio sam lud za kemijom, jer ona se bavi fundamentalnom strukturom svijeta. I to negdje do 4. razreda osnovne škole, kasnije sam skužio da je sve u kemiji kvantna fizika i to je to. Naglasak je na bila jer sad pričamo o tome što me privuklo. Jednostavno težnja za spoznajom fundamentalnog od malih nogu.

Anamarija Ćukurin: Vaši objavljeni radovi vrte se uglavnom oko subatomskih čestica (kvarkovi, fotoni), odnosno područje nuklearne fizike. To područje vjerojatno daje odgovore na pitanja koje ste si postavljali kao dijete...

Davor Horvatić: Zapravo da, moja lista radova na trenutnom webu je nepotpuna. Kroz koji dan trebao bih postaviti novi web koji će odražavati trenutnu situaciju, tj. više od 20 radova od kojih je pola iz fundamentalne fizike, a pola iz primjene na ekonomiju, medicinu i sl. Evo baš prije par dana objavljen nam je treći rad u PNAS-u (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America) jednom od najpriznatijih svjetskih časopisa koji govori o promjeni kreditnih rejtinga i neadekvatnosti sadašnje ekonomije da opiše trenutnu krizu. Dakle, recimo da i dalje idem prema fundamentalnom, tipa kvarkovska materija u ranom svemiru, ali me zanima fizika kompleksnih fenomena.

Anamarija Ćukurin: Kakvu praktičnu primjenu imamo iz tog područja fizike kad razmišljamo o budućnosti? Kakvi su trendovi razmišljanja, djelovanja?

Davor Horvatić: Kojeg, kvarkovskog ili ekonomskog?

Anamarija Ćukurin: Promatrano u sintezi ili pojedinačno...

Davor Horvatić: Postoji sinteza između mog fundamentalnog i primjenjenog. U kvarkovskoj materiji proučavam fazne prijelaze tj. promjene forme materije u ranom svemiru. Isto tako u ekonomiji i analizi vremenskih serija promatramo fazne prijelaze, samo sada ne u materiji nego na tržistu kapitala. Trenutni trendovi što se tiče primjene fizike na ekonomiju govore nam da teorija koja se koristi nije adekvatna da opiše stvarno stanje. Npr. vjerojatnost promjena kreditnih rejtinga, a time i bankrota, puno je veća i češća nego se smatra. Što se tiče kvarkova, tu nas čeka jos puno posla, puno računa i tek kroz kojih desetak godina možemo očekivati puniju sliku.

Anamarija Ćukurin: Po pitanju ekonomije, rekli ste da je trenutna teorija neadekvatna da opiše sadašnje stanje, no što se konkretno može napraviti da se situacija poboljša?

Davor Horvatić: Ovako, ekonomija je ono što mi zovemo Self Organized Criticaliy - nema zakona, regulacije i sl., kojim možemo smiriti sistem. On je poput pješčane dine - mali pomak ne mora značiti ništa, ali nekad će izazvati lavinu. Ono što mi ne znamo je kada, ali možemo bolje opisati te promjene da sustav bude robusniji tj. imati bolju teoriju. Postoji jedna stvar koju definitivno možemo napraviti, rad mog suradnika Prof. Podobnika iz 2008. godine pokazuje da ako smanjimo korupciju na CPI (Corruption Perceptions Index) skali za 1, BDP će rasti za 2-3%. Zanimljivo je da je taj rad pokazivao da su Italija i Grčka anomalije u EU, a danas vidimo što im se događa.

Anamarija Ćukurin: Može li se opisati ovo "self organised" kao "nevidljiva ruka tržišta"?

Davor Horvatić: Ne i da, tj. ako govorimo o sustavu koji je van podsvjesnog onda da.

Anamarija Ćukurin: Možete to malo konkretizirati, u nekom primjeru?

Davor Horvatić: Tržište ima svoju dinamiku, rast cijena dionica npr. je ono što zovemo scale free. Odličan primjer su fraktali - koliko god gledamo mali dio toliko se on ne mijenja. Opis sistema ne ovisi o skali. Zrnca pijeska nisu svjesna, to je jednostavno takav fizikalan sistem sa svojim zakonitostima koje su jednostavno takve. Također, tržište je svoj sistem s svojim zakonitostima i ono što izroni iz njega je takvo ponašanje. Znate onu tipičnu, da je nešto puno više no puki zbroj svojih dijelova. Ovo što vam sada pričam, nekada se populariziralo pod teorijom kaosa.

Anamarija Ćukurin: Imala sam prilike prisustvovati Vašim predavanjima na konvencijama znanstvene fantastike. Vaša predavanja o vremenu, crnim rupama, paralelnim svemirima, putovanju bržem od svjetlosti... Sve to još uvijek zvuči kao znanstvena fantastika, no je li to zapravo predmet fizike kao znanosti, radi li se na tome da se npr. putovanja brža od brzine svjetlosti ostvare?

Davor Horvatić: Fizika je još uvijek kuća u izgradnji. Prošlo stoljeće dalo je fenomenalne temelje i smjernice. Sada slažemo cigle tog velebnog zdanja. Ne znamo kako će ispasti, ali ono što znamo, da kako god širili spoznaju mi konstantno provjeravamo 3 stvari: vremeplove, crvotočnine i warp pogone. Čim imate jedno imate i ostala dva. Imate monografije i monografije koje opisuju napredak. Konstantno se pojavljuju radovi koji ispituju mogućnosti i stabilnost tih struktura tako da je to dio ne samo istraživanja nego već i udžbenika iz gravitacije.

Anamarija Ćukurin: Posjete konvencijama znanstvene fantastike za Vas su već gotovo standardna stvar, pretpostavljam da ste i obožavatelj žanra...

Davor Horvatić: O da, obožavatelj sam žanra od malih nogu. Evo baš prije par dana uspio sam ugrabiti vintage kolekciju Robot Citya, svih 6 nastavaka koje je spoznorirao, ali srećom nije pisao Asimov. On od svih SF autora on mi najslabije leži. Više sam fan SF-a 50-tih i 60-tih godina.

Anamarija Ćukurin: A koji su Vam najdraži?

Davor Horvatić: Lester Del Ray, Robert A. Heinlein, P.K. Dick.

Anamarija Ćukurin: Htjela bih se još malo zadržati na konvencijama odnosno popularnim znanstvenim predavanjima. Smatrate li da popularna predavanja o znanosti pridonose širenju zanimanja za znanost kod djece/mladih/odraslih? Prema Vašoj aktivnosti se to vidi, no zašto toliko znanstvenika zaziru od takve vrste predstavljanja znanosti? Nadalje, koliko Vam znači interakcija sa sudionicima predavanja?

Davor Horvatić: Pored konova predajem često u gradskim knjižnicama, festivalima znanosti, Hoykinoj Fotosofiji i sl., preko 20 popularnih predavanja na godinu. Puno više ljudi pojavi se u manjim mjestima i uvijek su svi puni pitanja, zanimaju ih detalji, što, zašto i kako, isto kao i mene nekad. Da bi se uspješno popularizirala znanost treba vježbati i uložiti trud u to kako razumljivim rječnikom ispričati neki fenomen. Trebate zadržati srž, a ne otići u tehnikalije i tu leži odgovor na pitanje zašto malo ljudi to radi. Takve stvari zahtijevaju energiju, vrijeme i predanost kao i sve ostalo u životu. Ima mladih ljudi koji mi kažu da su ih moja predavanja inspirirala da se odluče za znanstvenu karijeru, tako da sigurno doprinose. Ono što ja pokušavam pokazati ljudima je da moraju razmišljati svojom glavom i da pokušaju skužiti što su dobra pitanja, a što loša. Interakcija sa sudionicima mi je jaaaaaaaako bitna. Ako moram popularizirati, a da sudionici ne mogu interagirati samnom, to nije baš jednostavno. Moram moći opipati bilo publike i u toj interakciji prilagoditi jezik kojim pričam.

Anamarija Ćukurin: Vaš odnos prema sudionicima konvencija je opušten i prijateljski, jeste li i takav predavač svojim studentima?

Davor Horvatić: Da, točno sam takav i sa studentima. Predajem i propitujem stalno, konstanto im postavljam pitanja koja ih tjeraju da promišljaju o problemu i da nikako se ne pretvore u copy+paste mašine s ploče.

Anamarija Ćukurin: Imate li više studentica ili studenata? Budući da se fizika često predpostavlja kao znanost u kojoj su zastupljeniji muškarci...

Davor Horvatić: Imam ravnotežu između studenata i studentica, uglavnim ih je podjednaki broj. No ono što moram naglasiti je da su studentice puno pedantnije i savjesnije. U zadnjih 12 godina predavanja na fakultetu mogu reći sa sigurnošću da je prosjek ocjena definitvno na strani studentica.

Anamarija Ćukurin: Primjećujete li različit pristup fizici među spolovima, koja područja više interesiraju studentice, a koja studente?

Davor Horvatić: Da, postoji, puno je više studenata u teorijskim ili čisto matematičkim dijelovima fizike, dok studentice naginju primjeni i eksperimentu.

Anamarija Ćukurin: Dojam/sliku (uglavnom amerikaniziranu) o načinu života fizičara uglavnom dobivamo iz serija kao što su Big Bang Theory - ljudi opsjednuti stripovima i SF-om. Koliko ima istine u tome?

Davor Horvatić: Prve 3 sezone BBT-a su direktna preslika života fizičara, na postodocu sam često imao s kolegicama/kolegama BBT moment. Mi smo se smijali našim suptilnim forama u seriji, tako da mi je prva sezna bila mix jer sam skužio da se većina smije nečem drugom - onom što je nama normalno. Većina fizičara koje znam prestala je gledati BBT nakon 3. sezone jer su otišli daleko od stvarne slike i počeli karikirati i prikazivati stvari koje nemaju veze s stvarnošću. Što je nevjernojatno, gledanost im raste. Ja ih više ne gledam i ne pratim. Inače, na njihovoj ploči u stanu formule su uvijek ispravne i mi točno znamo što je napisano, tako da nam je to dodatna zabava.

Anamarija Ćukurin: Vjerojatno se konzultiraju, jer pretpostavljaju da će ih fizičari pratiti. :)

Davor Horvatić: O da, naš zaključak je da imaju postdoc-a koji sjedi u nekoj kantini i samo piše što se događa tamo i stvari iz svojeg iskustva. Klasična scena, Eye of the tiger muzika i Sheldon i Raj bulje u jednadžbu satima, to je doslovno nešto što mi radimo stalno. Ploča, izraz i pokušaj shvaćanja.

Anamarija Ćukurin: Mislim da se to događa svima i u drugim znanostima, također se znamo uloviti da se smijemo stvarima koje su drugima nejasne...

Davor Horvatić: Točno, apsolutno se slažem, to je dio općenitnog znanstvenog miljea koji se isprepliće uvijek s geek forama, aluzije na Star Wars, Star Trek i sl. su konstanta.

Anamarija Ćukurin: Kad ste spominjali svoje književne favorite... fotografu Damiru Hoyki pomagali ste konzultacijama iz fizike tijekom pisanja njegove znastveno-fantastične knjige Xavia. Razmišljate li i sami o literarnim vodama?

Davor Horvatić: Razmišljam, ali moje misli idu u popularizacijskim smjeru. Hoyka je napravio fantastičan posao i konzultirao preko 20 znanstvenika. Tako da je bio pravi gušt čitati njegov roman. Sve drži vodu, plus zabavna priča. Možda se jednom odlučim napisati nešto popularno, jer vidim da su ljudi gladni tih tema, a dovoljno ih se bombardira s glupostima poput What the bleep do we know, što je gubitak vremena ako se ide čitati...

Anamarija Ćukurin: Ima tu kruha, bez dvojbe :)

Davor Horvatić: Nadajmo se, dok kod ljude interesira svijet, to je dobro.

Anamarija Ćukurin: Još malo o Vašem radu... Boravili ste kao postdoktorant na Institutu teorijske fizike na Sveučilištu Karl Franzens u Grazu? Na kojim projektima trenutačno radite?

Davor Horvatić: Da, u Grazu sam bio na specijalizaciji u području kvantne kromodinamike na konačnim temperaturama i gustoćama materije. Tj. ono što zovemo jakom nuklearnom sliom popularno, ali u režimu jako ranog svemira ili unutar neutronskih zvijezda. Trenutno radim na spomentim projektima, veliki dio odlazi na područje istraživanja kvarkova na projektu MZOŠ-a, a manji dio na suradnju s američkim akademikom H.E. Stanleyem i Prof. B. Podobnikom u primijenjenoj fizici.

Anamarija Ćukurin: Možete li usporediti uvjete tj.prednosti i nedostatke rada u inozemstvu i na npr. Institutu Ruder Bošković (IRB)? Kakva je reputacija našeg Instituta u inozemstvu?

Davor Horvatić: Najbolje poznajem uvjete kod mene na Fizičkom odsjeku PMF-a, manje IRB, ali ako njih uspoređujem s inozemstvom mogu reći ovo. S gledišta teorijskog fizičara nedostaje mi pretplate na časopise koji imaju strani instituti i dijelom fondovi koji bi omogučavali posjete stranih znanstvenika. No to sve ide na bolje i zadnjih godina situacija se promjenila na bolje. Reputacija ovisi od sektora do sektora. Kod nas imate puno ljudi koji rade u specificnim područjima i ključno je da budu povezani s institucijama vani i s njima ostvaruju suradnju. Vani su dosta specijaliziraniji i imaju velike grupe koji napadaju jedan set problema.

Anamarija Ćukurin: Pomalo corny pitanje, ali kojim se fizičarima/fizičarkama divite?

Davor Horvatić: Nije corny, svako ima nekog tko mu je uzor. Sigurno se divim P.A.M. Diracu, J.A. Wheeler, R. Penroseu i naravno H. Nielsenu.

Anamarija Ćukurin: Za kraj, uvijek neka poruka. Iz Vašeg iskustva, što znanost može ponuditi mladim ljudima?

Davor Horvatić: Iz mojeg iskustva fizičara znanost definitivno nudi puno jer nas nauči kako da pristupimo rješavanju apstraktih problema. To iskustvo možemo onda prenijeti u bilo koje područje da se prebacimo. Recimo, puno fizičara završi u nekom drugom sektoru i tamo su izrazito uspješni. Dobijete jednu univerzalnost pogleda na svijet i taj analitički način razmišljana je zbilja nešto neprocijenjivo ako se upotrijebi na pravi način. No postoje područja gdje ga zbilja ne treba primjenjivati i treba znati naći slobodnog vremena i malo odmoriti mozak.