Razgovaramo s direktorom informatičke tvrtke Omega software koji vodi tvrtku već 6 godina. To je Saša Stublić, inače nekada brončani i srebrni olimpijac na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi (engl. International Olympiad in Informatics, IOI), a danas izvršna i odgovorna osoba u jednoj regionalnoj IT kompaniji. Niz zadnjih uspjeha kompanije o kojima ste mogli čitati po medijima (internetskim portalima) ponukali su nas da porazgovaramo sa glavnim i odgovornim šefom.
Koje ste sve nagrade i priznanja do sada zaslužili?
To su sve nagrade vezane za informatiku u mojim srednjoškolskim danima. Bilo ih je više, a izdvojio bih brončanu, pa srebrnu medalju na IOI (međunarodna informatička olimpijada), te državnu nagradu za tehničku kulturu „Faust Vrančić".
Koliko je prva hrvatska informatička medalja koju ste osvojili na informatičkoj olimpijadi 1993. utjecala na Vaš daljnji poslovni angažman da danas sjedite na čelnom mjestu jedne uspješne informatičke tvrtke?
Vjerojatno ne previše. Prije bih rekao da su obje stvari rezultat iste strasti.
Na internetu se spominjete kao "predvodnik te generacije informatički nadarenih"... Možete li navesti i još neke iz generacije?
Mi smo bili prva generacija koja je predstavljala Hrvatsku na međunarodnoj informatičkoj olimpijadi. Vrlo talentiranih mladih informatičara je bilo i prije, no nije bilo magneta poput selekcije i sudjelovanja na IOI koji bi ih okupio na jednom mjestu. Od tada do danas je kroz pripreme i olimpijske timove prošlo mnogo mladih, sve do jednog genijalci. Po mojem mišljenju su i novije, dakle mlađe generacije iskristalizirale bitno veće talente nego ona naša. Ti mladi ljudi se tek trebaju pokazati u poslovnom svijetu i sigurno će nas ugodno iznenaditi.
Da li danas surađujete s njima na poslovnom planu?
Imao sam veliku sreću s dosta „olimpijaca" surađivati na poslovnom planu. S nekima sam zajedno radio od samih početaka i svoje prve tvrtke. U Omegi je trenutno moj dugogodišnji kolega Bojan Antolović, najbolji olimpijac iz naših starijih generacija, sada voditelj razvojnog tima. Ostali s kojima sam radio su danas vlasnici vlastitih tvrtki, djelatnici Googla i drugih međunarodnih tvrtki te visoko pozicionirani stručnjaci u velikim tvrtkama.
Biti direktor zbog čega drugoga nego - ambicije
Koliko traje danas Vaš dnevni radni dan?
Vrlo umjerenih 10-ak sati u normalnim okolnostima.
Subote i nedjelje su za Vas osobno radne ili se ipak uspijete
odmoriti?
Uspijem se odmoriti osim u nekim iznimnim situacijama. Vikend je također odlično vrijeme za u miru promišljati o nekim dubljim i važnijim pitanjima za tvrtku, jer to uglavnom ne uspijevam za vrijeme svakodnevnih aktivnosti.
Volite li više nositi odjela ili "ne uredsku"
odjeću?
Kad bih mogao potpuno ignorirati sav poslovni i privatni bonton, život bih proveo u trenirci i tenisicama :)
Jasno je da posao diktira određene forme, pa je moja svakodnevna odjeća odijelo.
Na koji način se volite najviše opuštati?
Kad je društvo u pitanju obožavam uži krug prijatelja i pripremu hrane na otvorenom; peke, kotlovine, roštilje, fiševe. Ideja je da se dugo priprema i da svi sudjelujemo. Mislim da i prilično dobro pripremimo sve navedeno.
Ključnu ulogu u opuštanju igra i vrijeme koje provodim u miru i tišini, čitajući nešto ili jednostavno kujući planove u glavi koji nikad ne presušuju. Kotačići se uvijek vrte i nikad mi nije dosadno! :)
Neki sport je vezan za Vas u životu? Koji?
Nijedan posebno. Svojevremeno je tu bilo dosta košarke, pa badmintona, no u zadnje vrijeme trčim i vježbam za održavanje forme.
Kako to da ste se odlučili raditi kao voditelj jedne
kompanije? Jer uz tu funkciju idu mnoge obveze, dok ste mogli imati vrlo lagodan
život kao informatičar. Npr. kao djelatnik neke firme... Odradi svoj posao i
ide doma.
Prvo, mislim da čovjek takve stvari ne bira svjesno. To se jednostavno dogodi, kao rezultat podsvjesnih želja. Kad se dogodi onda možemo pokušati racionalno objasniti zašto je to tako. Pretpostavljam da je najviše riječ o želji da napravim nešto značajno u životu, stvorim vrijednost i ostavim trag. To se valjda zove ambicija.
Kada zamislim ovaj scenarij iz pitanja „Odradi svoj posao i ide doma." ne mogu se nikako smjestiti - nikad nisam tako funkcionirao u bilo čemu čime sam se bavio. Ne bih to mogao izdržati, nešto bi vrlo brzo puklo!
Čime ste se sve bavili na poslovnom planu od 1993. do
danas?
Svime i svačime. U osnovnoj školi sam pokušavao zarađivati radom na Commodore 64 računalu, no to je bilo prije 1993. U srednjoj školi sam izrađivao edukacijske programe u suradnji sa Školskom knjigom. Nekoliko godina sam vodio udruge tehničke kulture Grada Zagreba. Npr. Udruga Genesis koja je u svom vrhuncu bila izrazito aktivna udruga s tečajevima za korištenje računala, stručnim pripremama natjecatelja za natjecanja (koje su dale odlične rezultate), te mnogim drugim projektima.
Nakon toga sam jedno vrijeme radio i u obrtu za proizvodnju namještaja, gdje je dio mojih obaveza bio vezan uz računala, ali sam i prodavao namještaj, vozio kamion i radio sve što je trebalo. Nadalje sam s dvojicom kolega otvorio računalnu igraonu, tada najveću u Zagrebu. Na kraju je sve to počelo konvergirati s otvaranjem informatičke tvrtke Ultitech d.o.o., koja se nakon par godina spojila stvrtkom Omega software. Svaka od tih epizoda je priča za sebe i ujedno neprocjenjiv izvor poznanstava, iskustva i razumijevanja posla. I na svaku unatrag gledam sa zadovoljstvom i ponosom iako nisu sve bile jednako uspješne!
IT poslovanje u Hrvata i šire
Što ključni proizvod Vaše tvrtke?
Ključni proizvod Omega software-a je IT usluga. Naša orijentacija je kvalitetnim IT uslugama zadovoljiti poslovne potrebe naših klijenata. Naše poslovne niše su ERP, ECM i BI.
Tko Vam je konkurencija na tržištu? Nemojte samo reći da nemate nikoga... :)
Da bar mogu to reći.
Konkurencije je mnogo; s jedne strane su tu domaće male neetablirane tvrtke koje mogu odraditi apsolutno „sve" što ih klijent traži po vrlo povoljnim uvjetima. Takva konkurencija radi velik pritisak na cijenu. S druge strane su domaće velike etablirane tvrtke, sistem integratori koji su svojim dugogodišnjim iskustvom i tržišnom pozicijom nezaobilazna konkurencija na većini poslova.
Na kraju imamo strane konkurente, koje sada najviše osjećamo kao softverske brandove; ne još toliko kao konkurente na području IT usluga, ali koji će nesumnjivo u godinama koje dolaze postati najveći problem svim domaćim IT tvrtkama.
Koliko poslujete na regionalnim i stranim tržištima? Kojima
točno?
Prisutni smo u svim država bivše Jugoslavije. Nismo prisutni niti na jednom drugom stranom tržištu.
Da li od njega prihodujete barem 50% ukupnih prihoda Omega software-a?
Ne, ni približno. Većina prihoda dolazi od klijenata iz Hrvatske.
Da li prihodujete u Omega software-u preko 50% od ukupnih prihoda kroz poslove s državom ili u privatnom sektoru?
Ako tvrtke u državnom vlasništvu brojimo pod „država" onda je to upravo oko polovice naših prihoda.
Došli ste kroz projekt "NAJ HRVATSKA" Lider-a i WLW-a na 58. mjesto od 555 hrvatskih tvrtki po uspješnosti u 2008. godini. Čemu biste zahvalili u Omega software-u na tom uspjehu?
Omega timu - dakle svim djelatnicima Omege koji svojim zajedništvom i duhom čine ovu tvrtku. Tvrtka je uvela mnoge promjene i inovacije tijekom godina, te znatno unaprijedila način rada i kvalitetu usluge. Ništa od toga se ne bi dogodilo bez beskonačnog strpljenja, ustrajnosti i vjere svih djelatnika da idemo u pravom smjeru.
A koga biste od ljudi izdvojili?
Najlakše je izdvojiti najbliže suradnike, a to su članovi našeg izvršnog tima koji je, od svog osnivanja, u potpunosti promijenio izgled i način rada tvrtke. No prava vrijednost se u tvrtki Omega software stvara na svakom radnom mjestu i kada na kraju godine pogledate rezultate koje ostvarite nikada ne možete ukupne rezultate zajedničkog rada niti pokušati pravedno raspodjeliti na pojedince. Još jednom, tvrtku čini tim svih njenih djelatnika.
Prema Vašem mišljenju, koja informatičko-telekomunikacijska "podgrana" ili pak neki proizvod ili usluga će imati najveći utjecaj na čovječanstvo ove i sljedećih par godina?
Vrlo vjerojatno virtualizacija. Virtualizacija medija, računala i srodnih uređaja. Postajati će sve manje važno koji uređaj imate ispred sebe, jer ćete moći s istog telefonirati, gledati film po želji, programirati, surfati Internetom, regulirati temperaturu stana i čitati dnevni tisak. Nećete se uopće brinuti gdje se sve te informacije pohranjuju, niti gdje se fizički nalazite. Sve ide u tom smjeru i mislim da će zbrojene posljedice nastavka tog trenda rezultirati trenutno nesagledivim promjenama u IT industriji kao i u načinu života.
Kako neki u javnosti i na TV emisijama govore o korumpiranosti s javnim natječajima za državne institucije u Hrvatskoj, no malo je toga dokazano. Mislite li da je slična situacija s javnim natječajima namijenjenima informatičko-telekomunikacijskom sektoru?
Mislim da je lobiranje kao metoda povećanja šanse dobivanja velikih poslova normalna stvar. Događa se u svim industrijama i svim državama na svijetu. Naše tržište je vrlo mlado pa granice između lobiranja i korupcije nisu jasne nikome, te se to vjerojatno ponekad zloupotrebljava. Kako ćemo sazrijevati kao država i kao gospodarstvo, biti će riješeni i ovakvi problemi.
Zakoračili smo u 2009. godinu. Prema natpisima u medijima krajem 2008. "ne očekujete smanjenje potražnje" za IT uslugama. Da li ste možda ipak sada promijenili mišljenje?
Ne, kao što smo i tada pretpostavljali, potražnja će se prenamijenjivati unutar IT-a. Ne očekujemo značajan pad ukupnog obima, jer je upravo IT jedan od glavnih alata za povećanje konkurentnosti i kontrolu troškova što će biti ključno kroz 2009. godinu.
Kada govorimo o ICT-u, pričalo se ranijih godina o okrupnjivanju domaćeg informatičko-telekomunikacijskog tržišta. No, na telekomunikacijskom tržištu to se događalo. HT je kupio Iskon, Metronet, Vodatel, B.net DCM i Adriatic kabel itd. Na polju informatičkog tržišta, iako ima malih akvizicija - malo ih je i nisu tako značajne. Zašto je to tako?
Prvo, još nije došlo pravo vrijeme za to. Očekujem veće događaje na tom području kroz sljedećih nekoliko godina. Drugo, kod akvizicija tvrtki u sektoru IT usluga integracija ljudi igra bitno veću, vjerojatno ključnu ulogu (u telekomunikacijskom sektoru npr. je čest primarni razlog akvizicije preuzimanje infrastrukture), te se takvim potezima pristupa mnogo opreznije i sporije.
Mislite li da će u jednom trenutku doći neki veliki ICT igrač i pokupovati više malih i srednjih informatičkih tvrtki? Njih jedno 20-ak ili možda čak 50-ak i više? Ili je ta rascjepkanost informatičkih usluga na tržištu realnost koja će nastaviti rasti?
Okrupnjavanja će zasigurno biti, ali teško je reći u kojem obliku. Smanjivati će se zastupljenost malih tvrtki.
Kada direktor ne radi
Za kraj par osobnih pitanja... Da li Vam je pjevač Jura Stublić u rodu i slušate li njegove pjesme?
Daljni rođak i volim njegove pjesme.
Motivira li Vas danas više dinamična poslovna atmosfera uz
zvonjavu telefona i česte sastanke ili mirnoća okoline, tišina u nekom
mjestašcu?
Iako dobro funkcioniram u brzoj i dinamičnoj okolini, najproduktivniji sam kada sam u tišini i u društvu samog sebe :) Mnogo učim, analiziram i promišljam, te smatram da je to moja najveća snaga.
Kako stojite na obiteljskom planu - oženjeni ste? Koliko
djece?
Odlično! Oženjen sam, ponosni otac sina Mislava koji ima 2 godine i u iščekivanju kćeri.
Vaši komentari nakon intervjua "Saša Stublić: Informatički olimpijac pa direktor IT tvrtke"