Abrakadabra je kao moje dijete

FOTO-GALERIJA

Završili ste ekonomski fakultet u Zagrebu, Školu za osobni i organizacioni razvoj, te Londonsku školu za odnose s javnošću. Sada pohađate CBA Cotrugli Business Academy – Executive MBA. Nije li za pokretanje agencije bilo dovoljno završiti Londonsku školu za odnose s javnošću? Što ti je sve to trebalo kada si mogla pokrenuti agenciju Abrakadabra i to, na primjer, samo sa završenom Londonskom školom za odnose s javnošću?

Haha! Zanimljivo pitanje koje si nekad i sama postavim u neprospavanim noćima....

Ali naravno da je to prolazno jer ja uistinu vjerujem da se moramo stalno educirati i ulagati u razvoj vlastitih vještina kako bismo bili konkurentni. Naravno da od svakog obrazovanja dobijemo neka određena znanja koja možemo vrlo brzo transformirati u praktično i implementirati u firmi. U svakom slučaju, stalna edukacija je nužnost i time donosimo dodatnu vrijednost i kompaniji i korisnicima naših usluga.

Čuli smo da voliš jedriti. Nisi li mogla zaposliti ljude koji su već završili školovanje za odnosne s javnošću u tvrtki, pa ti navedena školovanja ne bi bila potrebna, imala bi kvalitetan kadar, a osobno bi se mogla posvetiti jedrenju? Uživala bi u životu, ne?

Ja i sada uzivam u životu. Istina, puno manje jedrim i više radim, ali to je moj odabir koji me veseli kao i jedrenje!

Što su hrvatske tvrtke dobile postojanjem Abrakadabre, a što prije nisu imale? Jer konkurencija također postoji.

U svakom biznisu postoji konkurencija i to je sasvim prirodno, da nema konkurencije imali bismo monopoliste koji bi radili kako žele, a to nije zdravo za razvoj tržišta. Što se tiče PR-a, PR je industrija koja raste i razvija se, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Upravo zato postoji puno mjesta za daljni razvoj i napredak, s rastom industrije raste i broj specijaliziranih tvrtki koje se time bave. U četiri godine koliko Abrakadabra postoji na tržištu uspjeli smo se svojom profesionalnošću, kreativnošću i sposobnošću našeg tima uzdignuti u prepoznatljivu agenciju kojoj su tvrtke iz raznih industrija povjerile svoje poslovanje.

Svi znamo da je u domaćim medijima nacionalna hrvatska politika “top tema”. Jake političke stranke su prije unajmljivale strane agencije za politički PR. Kako to da tada Abrakadabra nije vidjela svoje svjetlo pod suncem kao politička PR agencija? Danas ipak već postoje PR agencije za političare.

Mi se nismo specijalizirali niti za jedno područje u gospodarstvu jer smatram da je Hrvatska premala za usku specijalizaciju. Danas se to pokazalo jako dobrim budući da radimo odnose s medijima za različite industrije – od nekretnine, IT industrija pa do robe široke potrošnje.

Politički PR nije isključen, i tko zna, možda već na slijedećim izborima budemo vodili komunikacije za neku političku opciju.

S obzirom da voliš jedriti članica si i Hrvatskog jedriličarskog saveza (HJS). Da li ti je članstvo u jedriličarskom savezu pomoglo da jednostavnije uspostaviš kontakte i dogovoriš poslove sa drugim članovima, također poslovnim ljudima?

Članstvo u strukovnim, nestrukovnim udrugama, HJS-u i drugim sličnim udrugama je uvijek korisno kako bi se proširila poznanstva i vidici. Dobar networking je jako važan za moj posao i u svakoj prilici trudim se što više komunicirati i upoznavati nove ljude. Često od poznanstava nastanu uspješne poslovne suradnje.

Ima li tvoja tvrtka Abrakadrabra sponzorsku jedrilicu?

Nema, niti smatram da bi ju trebala imati. Vjerujem kako je važno ulagati u ljude unutar kompanije, što i činim putem raznih poslovnih edukacija. S obzirom da ljudi direktno predstavljaju kompaniju, važno je da se kao profesionalci stalno educiraju i obogaćuju svoje znanje jer samo tako Abrakadabra može i dalje uspješno napredovati i razvijati se.

Prije PR agencije si radila kao project manager drugim osobnim trenerima. Kako je bilo s tim biznisom?

Kroz projekte u prošlosti sam surađivala s certificiranim trenerima, međutim ja osobno nisam radila kao trener. Posao osobnog trenera je zanimljiv i zahtjevan, ali ja se više vidim kao ovo što jesam.

Što je prevagnulo da si odlučila raditi samo kroz PR agenciju Abrakadabra, te ne raditi više kao project manager za osobne trenere?

Abrakadabra je moje “dijete” od početka i aktivno sam u poslu svakodnevno. Ukoliko nisam poslovno na putu uvijek sam u uredu i radim, baš kao i moji zaposlenici. Ne bih se mijenjala za posao, čak i da mogu. Moj dan je ispunjen, od jutra do mraka, ja živim svoj posao, vjerujem da je to jedan i od razloga moje uspješnosti. Haha!

Kako si član Izvršnog Odbora Udruge malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), možeš li nam objasniti što izvršni odbor čini za male i srednje poduzetnike?

HUP je iznimno aktivna udruga i jako puno radi na dobrobiti malog i srednjeg poduzetništva. No vrlo je važno da se i sami poduzetnici aktiviraju, jer bez vlastitog angažmana ne možemo očekivati da drugi rade čuda za nas.

Kao članica odbora pri HUP-u, ujedno i poduzetnica, koji savjet imaš za ostale male i srednje poduzetnike za nadolazeću gospodarski krizu?

Mislim kako na ovu krizu malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj može gledati kao na opasnost, ali kao i na priliku! Prilika je da se napravi revizija poslovanja i osmisle kreativniji planovi nego inače kako poslovati u ovoj uzburkanoj gospodarskoj situaciji. Mali i srednji poduzetnici su fleksibilni i mi se brzo možemo prilagoditi mijenama i zahtjevima tržišta, a kada su takve promjene na snazi mi smo tu u prednosti. Potrebno je osluškivati i pratiti gospodarska kretanja, prilagoditi se situaciji i zadržati optimizam.

Vjeruješ li stvarno da će gospodarska kriza biti duga i duboka?

Ono što mogu čitati i čuti kako iz domaćih tako i stranih medija navodi me na zaključak da će 2009. zaista biti godina gospodarske krize. Koliko će duboka i duga mislim da bi bilo pretenciozno nagadjati.

Tehnički tri mjeseca svjetske krize su pri kraju, što ekonomski vodi gospodarstvo iz loše recesije u još lošiju gospodarsku depresiju. Hoće li i sami ljudi postati uskoro depresivni?

Mislim da je to individualna stvar, od osobe do osobe. Neki ljudi su  po prirodi malo depresivniji, dok su neki optimisti kad se sve oko njih ruši iako bi se moglo reći da realno nemaju razloga biti sretni i optimistični.

Vjerujem da kriza može utjecati na raspoloženje ljudi u smislu da moraju štediti i paziti kako troše novac te ga više ne mogu korstiti kao stimulans protiv lošeg raspoloženja, ali to je vrijeme kada se isto tako treba realno sagledati stvari i posložiti prioritete.

Misliš da ćeš ti postati depresivna?

Mislim da neću, jer je razdoblje krize upravo prilika da se pokaže tko je dobar menadžer, a tko loš. Jer lako je biti dobar menadžer kada krize nema i sve je u redu. Treba biti dobar menadžer i kada je oluja krize na obzoru, tada se kormilo mora uloviti čvrsto, a opet dovoljno meko da ne pukne.

Evo zapravo sam ovdje sad dala jednu jedriličarsku usporedbu, ali mislim da je to tako. Krizu vidim kao jednu od prilika koja će jos učvrstiti Abrakadabru kao kompaniju.

A tvoji zaposlenici u firmi?

Također smatram da je to individualna stvar. Oni su svi profesionalci koji znaju što kriza nosi i u skladu s time spremni su i na ugodna, ali i neugodna iznenađenja.

Vjerojatno zato i planiraš širenje tvrtke Abrakadabra na regiju. Kako planiraš proširiti poslovanje? Gdje i kako nalaziš prve partnere (prve zaposlenike) u regiji?

Hrvatska se nalazi u regiji koja je nekada (ne baš tako davno) bila jedna država. Govorno područje nam je gotovo jednako, kao i mentalitet te nije veliki problem u našoj regiji proširiti poslovanje i naći kvalitetne zaposlenike. Kada se radi o nekim drugim tržištima, za sada to još nemam u planu .

Da li savjetuješ i drugima da u vrijeme krize šire poslovanje po regiji?

Teško je to reći, jer svatko od nas ima svoje poslovne planove i ambicije. Vjerujem da dobar menadžer zna procjeniti kada je vrijeme da svoju kompaniju plasira i na strano tržište.

Par pitanja sa razgovora za posao. Možeš li ukratko reći našoj publici svoje vrline?

Uporna, otvorena, komunikativna, sposobna, kreativna...

Wow! A koje su tvoje mane?

Baš kao i svi, naravno imam i mane. I to dosta njih. Hahaha, ali kada bih morala izabrati onda bi rekla da su moje dvije najveće mane perfekcionizam i nestrpljivost. 

Ajde dobro, ali ovo prvo može biti i prednost. No, gdje vidiš sebe za 5, pa i 10 godina u budućnosti?

Vidim se 5 ili 10 godina stariju. Hahaha! Šalim se, vidim se sretnom, ispunjenom i uspješnom, nešto kao sada, samo malo starijom.

Da li si udana, koliko imaš ili želiš imati djece?

Da, u braku sam nekoliko godina. Nemam djecu, a što će buducnost donijeti, vidjet ćemo. Uloga majke je prirodna uloga žene, i negdje u budućnosti... Možda.

Koju muziku si slušala kao tinejđerica, a koju danas voliš poslušati tokom ili nakon napornog radnog dana?

Kako sam odrastala moj se glazbeni ukus mijenjao i rekla bih usavršavao, ali uvijek sam voljela dobru glazbu, tako da se sad u mom autu i doma, pa i u laptopu mogu naći klasici poput Leonarda Cohena, Ninne Simone, ali i fada kojeg jako volim. No nađe se tu i “novovjekovne” glazbe, mainstreama i svega ostaloga.

Maštate li o nekom drugom poslu koji biste željeli raditi nakon ovoga (npr. Kada prodate tvrtku Abrakadabra)?

Ne maštam, živim u sadašnjosti, planiram budućnost i trudim se biti sretna s onim što imam.

Koju ste zadnju knjigu pročitali i o čemu se radilo?

Uh, teško pitanje, puno čitam, što stručne literature, što beletristike tako da se uz moje uzglavlje na noćnom ormariću nalazi uvijek 4-5 knjiga. Ima tu svega – od Žene koje trče s vukovima kojoj se vracam po potrebi , knjiga o razvoju, pa do strucne literature i iz managementa i iz odnosa s javnoscu.

U kojem automobile Vas mogu ljudi prepoznati kada se vozite gradom?

U Hondi Civic 1.8 Sport. Obično brzo projurim jer sam uvijek u žurbi i idem na neki sastanak.

Kao jedna poslovno-ambiciozna mlada žena, gdje nalazite optimalnu granicu privatnih i poslovnih obveza?

Da budem iskrena, ne nalazim jer ne pokušavam odvojiti ta dva svijeta.

Što Vaša obitelj kaže na to?

Moja obitelj zna kakvim se poslom bavim i znaju koliko je to zahtjevno, a kako dolazim iz poduzetničke obitelji onda imaju jako puno razumijevanja za moje obaveze. Ipak blagdane, godišnjice i rođendane provodim u krugu supruga, roditelja i sestre jer nam je to tradicija, i iako sam stalno i tada na komunikatoru, nailazim na njihovo razumjevanje.

Pri kraju smo. Jedno dubiozno pitanje – pretpostavimo da je neki tamo Zoran zdravi muškarac. I to bez obitelji i nema nikog voljenog oko sebe. Dakle, neki “solo igrač”. Da li bi bilo u redu bezbolno oduzeti Zoranu život ako bi njegovi organi sa 99% vjerojatnošću spasili u datom trenutku još točno petoro ljudi – jednog kojem treba donator srca, drugog koji je Vaš muž i kome treba bubreg, te tako dalje. Ako ne – zašto?

Hm. Ovisno čija je to želja. Ako je moja ili bilo čija druga – ne. Ako je od nekog tamo Zorana – njegova osobna odluka - onda da.

Koje web stranice najčešće pratite na internetu?

Iskreno, moje surfanje se svodi na pretraživanje vijesti ili informacija potrebnih za posao ili neka istraživanja. Privatno, vrlo rijetko.

Koji mobitel ili koje mobitele koristite svakodnevno u poslu?

Ja sam zapravo prilično ovisna o mobitelu i to znaju svi koji me poznaju, uvijek tipkam, pišem SMS-ove ili pričam. Naravno to je sve normalno s obzirom na prirodu mog posla gdje je 70% toga odrađeno kroz kontakte s ljudima. Zato koristim Nokiu E90 koja je ujedno i komunikator putem kojeg sam uvijek dostupna na mailu i Nokiu N78 za sve ostalo.