Šarmom do uspjeha Virtus~dizajna

FOTO-GALERIJA

Kako izgleda kada dvoje mladih ljudi ima viziju i hrabrost krenuti u nepoznato. Maja Blaguški, profesor defektologije i Davor Blaguški, djelatnik i vlasnik videoteke, jednog su poduzetničkog dana, 2005. godine odlučili smiono krenuti u web dizajn biznis. Iako nisu imali "kumova" niti "rodjaka" uspjeli su dogurati do današnje pozicije tvrtke s nekoliko zaposlenih i nizom uspješnih projekata koji rastu iz tjedna u tjedan. Trenutno u tvrtki Virtus dizajn radi devetoro zaposlenika, koji pod budnim okom bračnog para Blaguški nižu uspjehe u profesionalnom "svijetu" web dizajna i izrade web stranica. Kako je izgledao njihov uspon pročitajte u intervju koji za Vas donosi 100Ljudi.net.

Kako je defektologinja završila u web dizajnu?

Maja: Posao je počeo s Davorovom prekvalifikacijom 2005. godine, kada je shvatio da videoteke pomalo izumiru kao posao. Završio je tečaj za web dizajn u Algebri, a ja sam do 2006. radila u tvrtkama za razvoj ljudskih potencijala kao koordinator i trener, istovremeno pomažući Davoru u prodaji koja tada nije bila jednostavna. Malo je ljudi tada bilo spremno izdvojiti neku sumu za izradu web stranica i nije bilo mnogo osviještenih o prednostima internetskog marketinga.

Davor: Kad smo procijenili da posla ima dovoljno za oboje, tada smo odlučili da bi bilo najbolje svu energiju usmjeriti u razvoj zajedničkog posla.

Možete li se prisjetiti reakcija vaše okoline kada ste im ispričali da otvarate vlastitu tvrtku? (Jesu li one bile pozitivne, negativne, ohrabrujuće, podsmjehujuće.....)

Maja: Bilo je svega. Uglavnom su reakcije bile prilično mlake jer su svi mislili da se Davor, onako, malo igra s kompjutorom i da će zauvijek raditi u videoteci.

Kako su izgledali počeci rada „Virtus dizajna"?

Maja: Znali bi iz auta nazivati potencijalne klijente (iz okolice, iz imenika i sl.) i bili bi presretni ako bi dogovorili neki sastanak. Uglavnom bi išli zajedno. Šarm je bio od presudne važnosti, jer smo kao par ulijevali povjerenje i najčešće dobivali posao. Dakle, pravi trgovački putnici.

Je li bio strah prisutan?

Maja: Neugoda, strah, pomalo i neznanje... Šarm je morao odraditi gotovo sve!

Imate li veliku konkureciju, znate li koliko tvrtki postoji u vašoj branši na području RH?

Davor: Ovisi kako se gleda na to pitanje - kad odvojite žito od kukolja mislimo da nas nema previše. Ima još uvijek dovoljno posla za sve koji vrijede. I uvijek će biti.

Obzirom na tu konkurenciju, koliko je bilo teško probiti se?

Maja: Gotovo smo se pomirili s činjenicom da se u neke krugove nikad nećemo probiti i da se u ovom poslu nećemo obogatiti (šala)! No, jako smo zadovoljni s našim klijentima i odnosima s njima kao i s raznolikošću poslova i njihovom naplatom. Dok je tako, nemamo se na što požaliti.

Postoje razne priče o tome kako država ne pomaže male poduzetnike, kakva su vaša iskustva?

Davor: Uzdaj se u se i svoje kljuse - stara narodna. Jednom kad u životu zauzmeš stav da trebaš pomoći sam sebi i ne pouzdati se u pomoć drugih, stvari se krenu kretati u neslućenim povoljnim smjerovima. Nismo tražili pomoć od države pa ju vjerojatno zato nismo ni dobili.

Znana nam uzrečica kaže - supruga u kući drži tri kuta, a muškarac samo jedan. Je li tako i u Virtus dizajnu?

Maja: Mislimo da je kod nas 2:2. Svatko drži svoje kutove jer smo uspjeli procijeniti tko je u čemu bolji. Maja - odnos s klijentima, prodaja, administracija i prehrana, Davor - organizacija posla, razvoj, marketing i nabavka. Osim kad je obrnuto ili kad imamo različita mišljenja (često oko financija koje su interesna sfera i jednog i drugog). Onda je borba.

Tko je „šef", čija je „zadnja"?

Maja: Davor.

Davor: Ne, Maja.

Maja: Ne, Davor.

Davor: Ne, Maja.

Maja: Davor izvana, ja iz pozadine. (Smijeh)

Danas svugdje u svijetu je tema broj jedan, kriza i recesija. Kako je u vašoj tvrtki?

Maja: Nismo se uplašili. Jednako ulažemo u marketing i i dalje rastemo. Možda ne takvom brzinom kao u prošloj godini, ali konstantno rastemo.

Jeste li bili primorani otpuštati ljude, smanjivati plaće, „kresati" budžet ili slično?

Maja: Srećom ne. U posao smo krenuli nas dvoje - plus Davorov bratić programer, a od 2005. do danas naš tim je narastao i broji devet kvalitetnih web dizajnera, programera i grafičkih dizajnera. Nitko nije bio otpušten ili besposlen zbog recesije.

Davor: Primjerice, do 01.11.2009. odradili smo 78 web projekata što je za 2 više nego u cijeloj prošloj godini, a u izradi ih je još 40-tak, sveukupno preko 250. Web dizajn je djelatnost koja je bila manje pogođena krizom i nije pretrpila takve gubitke kakvi su bili evidentni u nekim drugim privrednim granama.

Na koje sve načine promovirate svoje usluge?

Davor: Osim plaćenog marketinga (Google Adwords i Etarget) najjača promocija vezana nam je za sponzorstvo i sudjelovanje na velikoj regionalnoj konferenciji Web::Strategiji. I to već treću konferenciju za redom. Sudjelujemo kao predavači i kao dio programskog odbora. Isto tako, dobar glas je jedna od najboljih vrsta promocije i uvijek smo sretni kad nam neko stigne preko preporuke.

Maja: Povremeno se pojavimo i u nekom tiskanom mediju ili nas netko priupita za intervju i to je sve. Kao na primjer sada i za 100Ljudi.net.

Planirate li se širiti izvan granica Lijepe naše?

Davor: Zapravo nemamo definiranu strategiju po tom pitanju. Ostvarili smo nekoliko suradnji van granica Hrvatske, ali ništa planski ili ciljano.

Planirate li povećati ili smanjiti broj zaposlenih?

Planiramo živjeti, raditi i uspjeti, a to najvjerojatnije diktira i rast premda smo planirali biti mala, obiteljska tvrtka.

Postoji li neki vaš projekt na koji ste posebno ponosni?

Maja: Stvarno je teško izdvojiti jedan projekt. Postoje različite vrste ponosa: ponos što smo funkcionalno i programski odradili nešto što nismo ni znali da možemo, ponos na dizajn, ponos na uloženi trud, ponos na komunikaciju i partnerstvo s klijentom, ponos što smo preživjeli!

Za kraj mi recite, jeste li imali kakvih duhovitih ili tragikomičnih iskustava u susretu s vašim klijentima, vezanih uz njihovu informatičku polupismenost ili nepismenost?

Davor: U Hrvatskoj se ljudi još uvijek navikavaju na činjenicu da osnovno služenje informatičkim tehnologijama postaje kriterij pismenosti poslovnog čovjeka 21. stoljeća. Iskustva su zanimljiva, no uvijek je lakše raditi s onima koji su svjesni svog (ne)znanja nego s onima koji samo misle da znaju.

Maja: Ima jedna anegdota... Jednom nas je jedan klijent, već po završenoj izradi web stranice pitao: 'Sad mi se nekako čini uska. A ne možete li ju cijelu samo malo rastegnuti?'. Još i danas, nakon nekoliko godina se smijemo ovoj nevinoj primjedbi.

Hvala vam na ugodnom razgovoru!