100Ljudi.net | Intervju portal | Impresum | Treći o nama | Uvjeti | Marketing | Kontakt | RSS
NOVI INTERVJU


TOP 3 po čitanosti

  1. Koktel Majstor
    Super-tajni recepti za najbolje koktele
  2. Davor Horvatić
    Pedantne studentice i Big Bang Theory
  3. Donald Debeljak
    Fotograf i perfekcionist s vremenskim utegom


TOP 3 po komentiranju


GLAVNI TAGOVI

UNICEF Zagreb biznis coach marketing obitelj očevi poslovanje web čir na želucu



..:: SlobOdNovrRiJeme | ZaBavNi PorTal | ZaBavA | ZaBavA | ZaBavA ::..

Alan Žepec

Coaching – hobi koji je prerastao u profesiju

Razgovarao: Tomislav J. ( 29. lipnja 2009. )

FOTO-GALERIJA

Alan Žepec, gospodin, intelektualac, menadžer, executive coach! Alan je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i završio MBA studij na Bled School of Management. Također je pohađao i završio Wing Wave coaching, NLP u psihoterapiji i mnoge druge programe iz područja vođenja i osobnog razvoja. U svojih 38 godina Alan je postigao mnogo u poslovnom svijetu. Bio je vlasnik i direktor jedne građevinske kompanije te 2002 dobio nagradu za mladog menadžera godine. Bio je predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika Hrvatske. Uz sve to Alan je obiteljski čovjek, živi u sretnom braku, supruga i on imaju dvoje djece. Danas vodi Intermediate program u executive coachingu za Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju po licenci Akademije za Executive Coaching iz Londona. Ujedno radi kao coach. Povodom upisa četvrte generacije polaznika Akademije razgovarali smo sa Alanom.
Alane, dobar dan. Recite za početak, što je za Vas coaching?

Coaching je relativno nova profesija u svijetu. Pojavila se prije dvadesetak godina, s time da tek u zadnjih deset, petnaest godina dobiva na važnosti. Coaching na neki način spaja poslovni svijet i psihologiju. Radi se o ozbiljnoj profesiji, gdje coach pomaže pojedincu da istraži svoje vlastite potencijale i mogućnosti, definira što želi postići u određenim područjima i i kroz vlastite izbore dođe do kvalitetnijih odnosa, boljih poslovnih rezultata i većeg zadovoljstva sa samim sobom.

Što to konkretno za Vas, kao coach znači?

Ja sam dugi niz godina bio poduzetnik. Kada vodite neku tvrtku, možete to činiti na više načina. Način koji sam ja smatrao najboljim, je da sjednemo svi zajedno (moji suradnici i ja) te kroz niz pitanja (Kako bi ti to učinio?, Koje je za tebe najbolje rješenje?) nađemo najbolje rješenje. Nekako moj stil vođenja, oduvijek je bio coaching, samo što možda nije oduvijek bio adekvatan. Shvatio sam da sam dobar slušač. Čak bih rekao da ono što mi je nekada bio hobi, sad je preraslo u profesiju.

Koliko dugo se bavite coachingom?

Tri godine.

U Hrvatskoj postoji Akademija za Executive coaching. Je li Akademija otvorenog tipa, odnosno može li njoj pristupiti prosječni Hrvatski građanin sa završenom srednjom školom?

Da bi čovjek bio coach, treba imati određeno životno iskustvo, a da bi postao executive coach ili business coach mora imati iskustvo u radu sa ljudima, bez obzira na razinu njegovog obrazovanja.

Koliko dugo je akademija u Hrvatskoj?

Osamnaest mjeseci, upravo je treća generacija polaznika završava. Govorimo li u brojkama, akademiju je završilo 42 ljudi.

Vi obnašate funkciju direktora na akademiji?

Ne, mi (kolegica i ja) u ime Engleske akademije ovdje vodimo program. Mi smo njihovi akademski članovi i može se reći da smo voditelji programa.

Je li coaching isključivo vezan uz poslovni svijet, može li se primjenjivati na primjerice učiteljima, glazbenicima, novinarima, zdravstvenim djelatnicima?

Složiti ćete se s mnom da svaku profesiju krase neke određene kvalitete. Evo konkretno da Vi odlučite uzeti coacha sad, izdvojili bi smo one osobine koje su važne u Vašoj djelatnosti. Pokušali bi smo ih unaprijediti, „izbrusiti", tako da bi ste Vi postali još bolji u onome što radite. Ali da napomenem, to nije nešto što se postiže preko noći, to je jedan sustavni rad Vas i vašeg coacha, koji traje između šest i dvanaest mjeseci.

Postoji li neka garancija uspjeha? Hoću li ja za šest mjeseci biti bolji u svom poslu? Možete li mi to jamčiti?

Garancija ne postoji. Postoji razlika u odgovornosti. Što je odgovornost Vas kao klijenta, te što je odgovornost mene kao coacha. Moja odgovornost je u tome, da kada Vi dođete na session, da ste u smislu moje prisutnosti Vi najvažnija i najbitnija osoba na svijetu u tom trenutku. Sva moja pažnja i energija su usmjereni na Vas. Ja kao coach Vam sigurno neću reći kako da postupite u određenoj situaciji, ali ću Vam pomoći da sami procijenite koje je najbolje rješenje. A kada otkrijete što je to najbolje za Vas, odgovornost ostaje na Vama, hoćete li ili nećete to učiniti.

Kako ste otkrili da imate ono što je potrebno da bi ste postali coach?

Mislim da je to došlo kroz moj poslovni životni put. Već kao privatni poduzetnik sam coaching imao u sebi, samo u tom trenutku to još nisam znao. U momentu kada sam otkrio coaching, sam sam sebi rekao „To je to".

Financijski gledano, isplati li se baviti tim poslom?

Problem je u tome što kod nas još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o coachingu pa samim time i potražnja. Još uvijek je premalo coacheva. Ja bih volio da nas je više, iako to zvuči paradoksalno. Ali istina je da se od tog posla može dobro živjeti. Ako postoji dovoljno klijenata, onda to zasigurno može biti jedna dobra managerska plaća.

Koliko Vaših kolega postoji u Hrvatskoj?

Četrdeset i dvoje ljudi je zavšilo akademiju, ali se ne bave svi tim poslom. Ja bih želio da ih je više. Što ih bude više, to će se svijest kod ljudi o našoj struci promjeniti. Kompanije će više tražiti coacheve za svoje djelatnike. Zato smo i pokrenuli akademiju kod nas. Smješteni smo u Zagorju, u Donjoj Stubici. S obzirom da u regiji ne postoji ni jedna slična akademija, naši polaznici dolaze iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Srbije i Slovenije.

Imate li uzore u životu?

Imao sam puno uzora u životu, ali je to nekako više vezano uz mladost i odrastanje, a danas su to više neki ljudi koje susrećem u svakodnevnici. Ali ne bih mogao izdvojiti nikoga konkretno. Više se koncentriram na detalje, koje ja možda nemam dovoljno razvijene.

Biste li ponovno izabrali ovaj isti životni put?

Bih, sigurno bih. :-)))

Slobodno vrijeme, ima li ga? Kako ga provodite?

Ima ga, kako da ne. Obitelj mi je jako bitna, moja dva sina, ali također tu je i sport. Tenis i planinarenje. Volim otići na Sljeme i tamo pojestiti neku štrudlu ili takvo što.

Pročitao sam na Vašem site-u www.alanzepec.com da se bavite meditacijom. Koliko dugo, kada ste se odlučili za meditaciju?

Nakon teške bolesti koju sam imao negdje 2000. godine, tražio sam „nešto" što će mi pomoći da prevladam stres. Pronašao sam to u meditaciji. Prošao sam tečaj meditacije. Zadnjih osam godina meditiram u načelu jednom dnevno po pola sata. Ipak, meditacija je samo jedan element rada na sebi. Osobni razvoj je životni izbor, pa tako obuhvaća još mnoga učenja načine dolaska do sebe.

I za kraj mi recite postoji li kakav nedosanjani san u Vašem životu?

Moj nedosanjani san bi se više mogao shvatiti kao neko putovanje u srž sebe samoga. Dakle riječ je o duhovnom stanju. Istražiti i spoznati samoga sebe, što je više moguće. Živjeti usklađeno sa samim sobom i okolinom.

Alane, hvala lijepo na razgovoru!

Vaši komentari nakon intervjua "Alan Žepec: Coaching – hobi koji je prerastao u profesiju"