100Ljudi.net | Intervju portal | Impresum | Treći o nama | Uvjeti | Marketing | Kontakt | RSS
NOVI INTERVJU


Internet faks usluga Hrvatska
Zaboravite na troškove za toner i papir od telefaks uređaja. Faks dokumente od sada možete slati i primati kroz e-mail i to vrlo povoljno. Isprintajte samo ono što Vam uistinu treba. Posjetite Fax.hr

TOP 3 po čitanosti

  1. Koktel Majstor
    Super-tajni recepti za najbolje koktele
  2. Davor Horvatić
    Pedantne studentice i Big Bang Theory
  3. Donald Debeljak
    Fotograf i perfekcionist s vremenskim utegom


TOP 3 po komentiranju

  1. Saša Stublić
    Informatički olimpijac pa direktor IT tvrtke
  2. Saša Šarunić
    99% prihodujemo izvozom softvera po narudžbi
  3. Hrvoje Bujas
    Temperamentni dalmatinac sa jasno određenim stavom



GLAVNI TAGOVI

Web::Strategija Zagreb biznis facebook firma marketing obitelj poslovanje tvrtka web



..:: SlobOdNovrRiJeme | ZaBavNi PorTal | ZaBavA | ZaBavA | ZaBavA ::..

Mario Kovač

Nisam vjeran suprug. Kazalištu.

Razgovarao: Tomislav J. ( 14. lipnja 2009. )

Komentari (2) | Permalink | Pošalji ovaj intervju | Mario Kovač: Nisam vjeran suprug. Kazalištu.
FOTO-GALERIJA

Mario Kovač, diplomirani kazališni redatelj, „aktivist urbane kulture", redatelj, glumac, DJ, pjesnik, pisac, glazbenik. Osnivač nezavisne studentske kazalištne grupe Schmrtz Teatar, pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studenskih kazališnih festivala od kojih treba izdvojiti: FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti). Surađivao je sa mnogim kazalištima: Gavella, Teatar &TD, Dječje kazalište Dubrava, Trešnja. Radio je predstave: Sudnji dan; Je li tko za sex?; Regoč i Kosjenka itd. Svira u grupama: Tena Novak, Dada jihad. Koautor je filma Bore Lee - U kandžama velegrada i Bore Lee - Čuvaj se Sinjske ruke. Svestrani mladi autor koji je nažalost premalo prisutan u medijima, naravno ne svojom krivnjom, već odrazom našeg malograđanskog društva, odgovorio je za 100Ljudi.net na par pitanja. Sa Mariom smo razgovarali u kafiću pored Teatra &TD, koji nas je podsjetio na onaj pozitivni „šarm" nekih prošlih vremena, kada su konobari nosili odjela i bili ljubazni i školovani!

Mario, puno radiš, evo i sad smo te ulovili između dva posla. Kako uspijevaš sve te obaveze podmiriti i odakle ti energija za sve to?

Naprosto, radna etika od doma. Kratko i jasno. Nema tu puno mudrosti, volim raditi, uživam u svom poslu, kazalište, filmovi, to je sve ono čime sam se htio baviti, dok sam bio klinac. Imam sreće da sam u tome uspješan, pa ne vidim zašto bih lijenčario. Posao doživljavam kao neku igru u kojoj sam opušten i ležeran.

Kakvo je stanje na Hrvatskoj kazalištnoj sceni, s obzirom na svijet?

Scenu imamo takvu kakvu imamo. Nismo u kazalištu ništa relevantniji u svijetu, nego što smo u bilo kojoj drugoj umjetnosti. Malene smo ribe na svjetskoj sceni. Mislim da trebamo podržati sve naše umjetnike, koji nešto uspiju napraviti vani. Dati im vjetar u leđa, a ne ih povlačiti u neki naš „mulj"! Previše financijskih sredstava odlazi velikim kazališnim kućama, HNK, ..., a koji to kvalitetom ne opravdavaju, baš suprotno, nižu promašaj za promašajem. Ponašaju se kao velike tvrtke koje gomilaju dugove, a malena kazališta naprosto ne dobivaju priliku.

Osjeća li se recesija u umjetnosti, kod tebe osobno?

Naravno da se osjeća, sve je manje poslova, više volontiranja, honorari su manji. Ja danas ne mogu dobiti niti polovicu honorara koji sam nekada dobivao. Meni osobno, recesija, ne predstavlja problem, jer nemam neke prevelike zahtjeve. Dovoljno zarađujem za život. Na neki način, negativni aspekti recesije se osjete, ali još uvijek nisu takovi da bi utjecali na kvalitetu rada. Iako sam optimist, ne vjerujem našem Premijeru kada kaže da će biti bolje. Mislim da će nam biti sve gore i gore.

Kako to da si izabrao kazališnu režiju, a ne filmsku?

Kazalište mi je broj jedan! Film doživljavam kao neku vrstu „kreativnog izleta". Smatram se kazališnim redateljem, a ne filmskim. Rekao bih da mi je kazalište supruga, a film ljubavnica, s time da ja baš i nisam vjeran suprug. (Smijeh)! Kazališna režija i filmska režija su nebo i zemlja, a meni se nebo, dakle kazalište više sviđa.

Ali imaš se potrebu izraziti kroz film. Možemo li očekivati neki novi film uskoro?

Da, uvijek imam tu potrebu. Ma ne samo kroz film, imam potrebu i pisati, i puštati glazbu kao DJ, pa bendovi. Od filma me u zadnje vrijeme interesiraju dva pravca. Dokumentarni film, te igrani film u kojem glavne uloge imaju osobe s invaliditetom, koje naša filmska industrija sustavno izbjegava. Želim raditi filmove u kojima su oni junaci, heroji, ali i antiheroji, zlikovci, ljudi koji se vole, maze, seksaju. Interesiraju me emocije, njihov život, koji nije uljepšan, ušminkan niti politički korektan.

Kakvo mišljenje imaš o Hrvatskom filmu?

A imam mišljenje, taj nesretni Hrvatski film. Prije svega, mi smo mala kinematografija. Na žalost novce za projekte dobivaju po defaultu neki ljudi, uvijek isti. Iako i nakon dva, tri filma ništa ne pokažu. Postavlja se pitanje, zašto oni dobivaju zeleno svijetlo za svoje projekte. Drugi, mladi autori, jednostavno ne dobivaju priliku. Njima je put blokiran. Nama treba Sundance-film festival, neka druga linija, srednjemetražni i kratkometražni filmovi. Ljudi kažu da imamo loše scenarije, to nije točno, mi imamo fantastične scenarije. Problem su ljudi koji biraju scenarije. Oni jednostavno ne čitaju te scenarije, čitaju samo ime koje se nalazi na koricama. Problem su i profesori na Dramskoj akademiji, oni su opsjednuti autorskim filmom, koji je bio aktualan prije 40-tak godina.

Gdje se vidiš za 10-15 godina?

Baviti ću se ovim poslom, nemam neke velike želje za promjenom. Dobro mi ide, volim ovaj posao, zadovoljan sam svojom kožom.

Možemo li te očekivati jednog dana u politici?

Ja mislim da se često bavim politikom, samo ne na ovaj način na koji ljudi razumiju politiku. Rekao bih da se bavim Civilnom politikom. Znači kad mi je u ulici odlomljen komad asfalta, skupim potpise za peticiju, skupa sa svojim susjedima, te se obratimo Gradskim Ocima da poduzmu nešto po tom pitanju. Na taj način se bavim politikom. Stranačka politika me ne zanima, iako sam imao ponuda od nekih stranaka. Civilna politika: „Da", stranačka politika: „Ne"!

Jesi ispunio dječačke snove?

Pa jesam. Barem većinu, nisam postao astronaut ali sam zadovoljan i sretan što se bavim ovim poslom. Gledam pozitivno na život, jer uvijek ima onih kojima je puno gore nego nama.

Primjetio sam da ne pušiš, što misliš o ovom novo donešenom zakonu o nepušenju na javnim mjestima?

Ja sam oduvijek nepušač, ali sam u srednjoj školi često provodio vrijeme u wc-u sa pušačima, jer su najbolja ekipa. Štreberi me nisu zanimali. Mislim da niti jedan restriktivni zakon kod nas ne donosi ništa dobroga. Ovaj zakon nije smanjio broj pušača, niti broj „rakova", a ne vjerujem niti da je prodaja cigareta pala. Ono što je smanjio, jest broj ugostitelja, konobara, zaštitara, DJ-a i bendova koji su ostali ili će ostati bez posla. Mislim da je ovaj zakon samo podilaženje Europskoj uniji!

Mario, hvala ti na razgovoru!

Hvala vama!

Komentari (2) iz intervjua "Mario Kovač: Nisam vjeran suprug. Kazalištu."

rocknrolla 01 - 24. lipnja 2009. (12:42)
Cool je ovaj lik, brijem da pusi travu, kaj ga to nisi pitao?
alajna - 14. rujna 2009. (21:22)
obožavam ga,genije
Unesite i Vaš komentar za razgovor "Mario Kovač: Nisam vjeran suprug. Kazalištu."
Polja označena sa * su obavezna!
VicoGen Antibot code
Napomena: Unesite valjanu adresu e-pošte. Ona neće biti vidljiva na našem web-mjestu. Radi izbjegavanja zloupotrebe poslat ćemo vam poruku e-pošte s vezom za aktivaciju Vašeg komentara. Jednostavnim klikom vaš će komentar biti objavljen.